Razvoj likovne pismenosti na satovima likovne kulture kao i na satovima likovne grupe usmjeren je ka razvijanju umijeća, znanja i stavova. Učenici su uključeni u aktivno vizualno istraživanje što dovodi do stjecanja trajnih znanja, sposobnosti i umijeća za rješavanje likovnih problema te donošenja estetskih odluka.

     Kroz opažanje, istraživanje te stvaralačku preradu informacija, dolazimo do likovnog izražavanja i vrednovanja uradaka.

     Kod učenika potičem vizualnu znatiželju, motiviranost, otvorenost za stjecanje novih iskustava, osjetljivost za problem, preuzimanje rizika, snošljivost prema nejasnoćama i samopouzdanje.

     Umjetnička djela nas nadahnjuju svojim prikazima stvarnih i izmišljenih svjetova, te nam ona nikako nisu ilustracija motiva već ilustracija likovnog problema kojeg treba riješiti.

     Sve to dovodi do razumijevanja svijeta i razvijanja vlastitih zamisli, stvaranju mentalnih slika te dijeljenjem svojih vizualnih ideja s ostalim učenicima posredstvom vlastitog likovnog govora u različitim vrstama oblikovanja.

D O R O T E A  U   M Ü N C H E N U

Od dana 25. svibnja 2006. g. do 01. lipnja 2006.g.  u suradnji i organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske  te međunarodne američke Zaklade za dječju umjetnost  „ICAF“ pod pokroviteljstvom MZOŠ RH i UREDA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE organiziran je boravak i sudjelovanje nekoliko učenika i njihovih učitelja iz Republike Hrvatske na Europskom  dječjem  festivalu u Münchenu (dječja umjetnička olimpijada «Ja i moj omiljeni šport») a među koje se je svojim prekrasnim pobjedničkim radom u digitalnoj tehnici plasirala i naša učenica Dorotea Horvat te njena mentorica, učiteljica likovne kulture Blaženka Križan.

     „U Münchenu, u Olimpijskom centru, radili smo svakodnevno s puno zadovoljstva, bilo je naporno ali istovremeno i veoma uzbudljivo. S puno truda i zalaganja, djeca iz cijelog svijeta s nekoliko kontinenata oslikavala su tijekom sedmodnevnog boravka zastavu od 100 metara, ukrašavajući je simbolima mira i prigodnim porukama. Kasnije je slijedila skulptura od kartona, te izrada DVD-a, na kojem je Dorotea radila 15 sati, pomažući također Mladenu iz Zagreba te Roku iz Dubrovnika. Mnoštvo digitalnih fotografija podastire naš marljiv rad  kao i radost sudjelovanja na jednoj tako posebnoj manifestaciji, a što nam je zapravo bila i velika čast - prezentirati našu državu.
     Samo je nekoliko država odradilo sve tri etape kao mi, pa smo tako u utorak odlazili odande ponosni i posljednji u 19 sati, na zamolbu domaćina. Radilo se od 10 sati do 17 sati. Interesantno je što je Doroteina digitalna fotografija bila jedinstven primjer iz te kategorije uradaka od svih europskih, azijskih i afričkih zemalja sudionica Festivala, pa je kao takva plijenila pozornost posjetitelja te bila mnogo komentirana i fotografirana.
     Bila je smještena na samom ulazu uz rad Dubrovčana Roka. Djeca su zadivljeno učestvovala u prigodnim programima i edukativnim radionicama: plesnoj gimnastici, izložbi lutaka, koncertu, body-paintingu, izradi DVD-a te podizanju zastave i slično.
     Dorotea i ja smo razgledale strogi centar grada s profanim i sakralnim objektima te smo posjetile „SEA-LIFE“ - akvarij za kišnog dana kad je i tuča padala  dok se ostali dio grupe ipak odlučio za posjetu zoološkom vrtu.
     Ovo multinacionalno druženje bio je jedan veliki  istraživački korak ka upoznavanju te poštivanju drugih rasa, jezika i kultura, jedan veliki radostan dječji zagrljaj.“

D O R O T E A  U   W A S H I N G T O N U

Od dana 22. lipnja 2007 g. do 28. lipnja 2007.g.  u suradnji i organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske  te međunarodne američke Zaklade za dječju umjetnost  ICAF pod pokroviteljstvom MZOŠ RH i UREDA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE organiziran je boravak i sudjelovanje nekoliko učenika i njihovih učitelja na svjetskom dječjem  festivalu u Washingtonu (dječja umjetnička olimpijada «Ja i moj omiljeni šport») a među koje se je svojim prekrasnim pobjedničkim radom u digitalnoj tehnici plasirala i naša učenica Dorotea Horvat te njena mentorica, učiteljica likovne kulture Blaženka Križan.
 
     „Po dolasku u Washington dočekala nas je gospođa Kearney kod koje smo bili smješteni. Veoma ljubazna domaćica brinula je o nama i svim  našim potrebama  tih nekoliko dana, čak više no što je bilo predviđeno.

     Ugodan ambijent, svakodnevni odlasci do centra Washington u razdaljini od 70 kilometara od njene vile, dali su nam krasnu mogućnost dodatnog razgledavanja. Odlazak u grad metroom bila je nanovo posebna prilika za naše samostalno snalaženje koju smo objeručke prihvatili i dobro se snašli. Svaki dan smo sudjelovali u radionicama različitog tipa, već prema dječjim afinitetima, te smo prisustvovali kojekakvim plesnim igrama, muziciranjima i igrokazima. Sve se odvijalo na otvorenom pod šatorima otvorenog tipa na zelenoj površini, u srcu Washingtona između US Capitola i mramornog obeliska - Washingtonskog Monumenta.

     Aleje stabala te nizovi besplatnih muzeja dali su nam posebnu priliku za predah, osvježenje te dodatnu edukaciju jer je bilo čak 38 stupnjeva Celzija. Sve naše aktivnosti brižno smo bilježili fotografskim aparatima.

     Dana 25. lipnja u 13.00 - 14.00 održala sam s kolegicom Rako Kuzmanić, prof. likovnu radionicu na engleskom jeziku s temom - Zastave mira - (PEACE FLAGS) u tehnici kolaža, kojom smo animirale velik broj multinacionalnih posjetitelja svih dobi. Sve je to dokumentirano mnogobrojnim fotografijama.

     Razdragana djeca gotovo sa svih kontinenata oduševljeno su se trudila napraviti zastavu mira u boji i obliku kojeg spoznaju tek nakon kratke meditacije te s porukom za koju djeca misle da je najprikladnija. Bilo je veoma zanimljivo i bilo nam je žao što smo vremenski jako ograničene jer su se na kraju, okolo šatora nizale povješane prekrasne zastavice, jako veseli i lijepi dječji radovi. Do našeg šatora, muzicirali su mali Afrikanci a ritam njihovih bubnjeva "razlijevao" se travnjakom. Dora i Roko su bili veoma snalažljivi i komunikativni a u njihovom društvu svakodnevno je bila dvanaestogodišnja kćerka gospođe Kearney. Njihov engleski jezik  svakim je danom bivao sve bolji i tečniji.

     U tih nekoliko muzeja, koje smo uspjeli obići, a neke smo posjetili i dva puta, te botaničkom vrtu sa staklenikom  u kojima smo proveli po nekoliko sati svaki dan bilo je veoma edukativno i zanimljivo. Razgledavanje se dopunjavalo efektnim projekcijama koje su nas zaista oduševljavale. Od indijanske umjetnosti, aviona braće Wright,  fosila i skeleta gigantskih razmjera, poludragog kamenja, egzotičnih životinja te svemirskih letjelica, astronautske opreme te šetnje svemirskom kapsulom pa do brzo pojedenog Mc Donald’s sendviča uvijek bi nas nanovo šokirala velika razlika u temperaturi od minimalno 15 stupnjeva Celzija. No sve kulturološke, daljinske te klimatske i vremenske raspone dobro smo podnijeli i sretno se vratili puni dojmova i s jednom jedinom željom da i mi ugostimo obitelj Kearney u Hrvatskoj jer smo zapravo postali njezina CRO-family. Radosni, obogaćeni novim iskustvima i puni novih spoznaja,  planiramo naš ponovni odlazak u Washington.“

 
Blaženka Križan, v.r.

POGLEDAJTE NAŠU FOTO-GALERIJU